Kaktusi čine veliku grupu ukrasnih biljaka. Poreklom su iz Severne i Južne Amerike.
Postoji 1.500 vrsta kaktusa. Uz to, brojni su hibridi, pa se ne može sa sigurnošću reći koliko ih zaista ima u svetu. Uglavnom su svi kaktusi višegodišnje biljke, valjkastog, loptastog ili spljoštenog stabla. Većina ima cvet živih boja, listove pretvorene u bodlje, dok je stablo preuzelo asimilacionu funkciju lista. Kod nekih kaktusa, kao što je kraljica noći, cvet se javlja samo preko noći.
Kaktus i druge sočnice zahtevaju drugačiju negu. Obično se kupuju u cvećarama dok su još tanki kao prst, a zatim se ostavljaju na neko mesto u stanu i prepuštaju sami sebi - često su ili suviše zalivani ili potpuno bez vode. Mada kaktus stvara rezerve vode, zalivanje takođe ima svoje vreme i poseban značaj. Zapravo, tajna uspeha u gajenju i očuvanju kaktusa i sočnica je u tome da ih uvek treba čuvati na suvom mestu i što manje, ili skoro nimalo, zalivati tokom dugog zimskog perioda. Tek s proleća treba ih pomalo zalivati sve do leta, kada se snabdevaju vodom kao i drugo cveće ili ukrasno bilje. Pored vode, kaktus i sočnice zahtevaju i izvesnu "hranu". Zato se i sade u peskovitu i kamenitu zemlju pomešanu s dobro odležalim đubrivom ili upola istrulelim lišćem izmešanim sa zemljom.
Većina priručnika za gajenje kaktusa i sočnica preporučuje njihovo čuvanje u prostorijama gde temperatura ne silazi ispod pet do osam stepeni. Gajenje kaktusa i drugih sočnica uspešno je ako odgajivačima pođe za rukom da biljke procvetaju. Period cvetanja kaktusa je kratak, a dešava se da odgajivači godinama čekaju na prvi cvet.
Za čuvanje kaktusa odaberite mesto gde će što duže biti obasjani suncem. Ovo važi i za letnje i za zimske periode. Zimi kaktuse ne smete čuvati u prostorijama gde je visoka temperatura i temperatura ispod 5 stepeni. Zimi ih uopšte ne morate zalivati ili ih zalivajte jako malo - bukvalno kašičica vode je dovoljna svakih mesec dana. Leti ih zalivajte kad god primetite da je zemlja u saksiji suva.U proleće i jesen se zalivaju rano, leti u večernjim časovima.
Neke vrste, kao npr. aloja (Lophophora) imaju lekovita svojstva. Oko 100 vrsta kaktusa nalazi se pod strogom zaštitom. Danas se sakupljanje i gajenje kaktusa razvilo ne samo u Evropi već i u Japanu, Severnoj Americi i drugde. U Češkoj postoje hiljade organizacija ljubitelja kaktusa. Slična situacija je i u Holandiji, Madjarskoj i Nemačkoj. U mnogim od tih zemalja izlaze časopisi i knjige namenjene ljubiteljima kaktusa.Interesovanje za gajenje kaktusa je u stalnom porastu, ne samo zbog njihove neobične lepote već i zbog toga što se na maloj površini može gajiti veliki broj biljaka, i što je za takvo gajenje mogućno korišćenje prozorskih ispusta (simsova) ili balkona - gde biljke dobro rastu. Mnogi ljubitelji bave se kućnim gajenjem kaktusa, pa je tako to postalo jedna od najunosnijih grana hortikulture. Svaki ljubitelj kaktusa koji želi da ima zdrave, lepe i neobične kaktuse mora da stekne potrebna znanja o njihovom gajenju.
Kaktusi kao endemska vrsta rastu isključivo u Americi. Neki predstavnici roda Rhipsalis ipak su dospeli do Afike i Indije, i to očevidno bez učešća ljuskog faktora. Posle otkrića Amerike kaktusi su preneti u Evropu, gde su se odomaćili i kao divlji proširili oko Sredozemnog mora, a kasnije i u mnogim drugim zemljama. U Australiji su opunicije čak postale dosadan korov. Tek nedavno je pronadjen način kako da se primenom bioloških činilaca ograniči širenje kaktusa.
U prvobitnom staništu kaktusi su se postepeno prilagodili i suši i hladnoći. Neki su doprli na sever do Kanade (do 53 stepena severne širine), a na jugu do Patagonije (do 50 stepena južne širine). U tim udaljenim krajevima klima je mnogo surovija nego na nekim istim uporednicima - zato što ni u Kanadi, a ni u Patagoniji nema tople struje koja bi ublažavala klimu. Najsevernije i najjužnije oblasti širenja kaktusa medjusobno su udaljene preko 10 000 kilometara. Kaktusi su savladali i znatne visinske razlike. Rastu isto tako dobro na morskim obalama kao i na visokim planinama. Uspeli su da se prilagode i u prirodnim uslovima, na nadmorskim visinama iznad 5000 m ( u Peruu).
Na tako ogromnim prostorima klima je veoma različita. Ako nam je poznata postojbina kaktusa, kao i uslovi pod kojima žive u prirodi, možemo izvoditi uglavnom pouzdane zaključke za njihovo gajenje u našim uslovima.
Klima regiona gde žive kaktusi može se podeliti na nekoliko osnovnih tipova. To je samo osnovna podela koja može da posluži da se lakše uoče razlike izmedju pojedinih klimatskih zona. Osnovni klimatski tipovi su tropski, suptropski, stepski, savane, klimatski tip stenovitih i peščanih pustinja, planinski i umereni.
Za tropsku klimu karakteristična je visoka temperatura tokom cele godine, sa obilnim padavinama. U tropskim zonama često pada kiša, periodi bez kiše su veoma kratki, ili ih uopšte nema. U ovom pojasu rastu neki Cereusi i Epifiti kao pzavice. U evropi se gaje u staklenicima.
Savane su regioni s tropskim žegama i tropskim kišama. Za razliku od tropa, kišni periodi smenjuju se suvim razdobljima. Kaktusi koji tu rastu takodje vole toplotu i zahtevaju toplo zimsko stanište.
Pustinjska klima je u pogledu padavina suprotna tropskoj. Kiša je veoma retka. Ponekad ne pada i po nekoliko godina. Leti je uvek veoma toplo. Zimske temperature se kolebaju u zavisnosti od geografske širine i nadmorske visine. U stenovitim i peščanim pustinjama raste nekoliko vrsta kaktusa.
Stepska klima nastaje tamo gde su inače svake godine česte padavine, ali kratko traju. Zatim dolaze dugi sušni meseci. Na temperaturu utiču geografska širina i nadmorska visina. Brojne vrste kaktusa vole upravo takvu klimu.
Planinska klima je slična stepskoj, ali postoje velike razlike izmedju dnevnih i noćnih temperatura , koje često padaju ispod tačke smrzavanja. U visokim planinama rastu takodje mnogo vrsta kaktusa.
Klima umerene zone odgovara približno našim klimatskim uslovima. Ponekad je i oštrija. Na povoljnijim položajima i visinama, na suvim mestima npr. takodje rastu kaktusi. Neki od njih su i kod nas otporni na hladnoću.
Osim klime, za rast kaktusa u prirodi važno je takodje i na kakvom tlu rastu. U tom pogledu vršene su analize uzoraka donetih pravo sa nekih nalazišta. Odredjivana je količina humusa, granulacija supstrata i reakcija zemljišta tj. PH vrednost i sl. Istraživači koji su imali priliku da posmatraju kaktuse u prirodi, saglasili su se da zemljišni supstrat nema bitnu ulogu u njihovom širenju. U prirodi mogu opstati samo ako u njihovoj blizini nema dr. biljaka. Na boljem zemljištu i pri obilnijoj vlazi svakako bi se bolje razvijali ali ne mogu se takmičiti sa obližnjom bujnom vegetacijom. Zato kaktusi najčešće i rastu na veoma suvim položajima, medju kamenjem, u pukotinam stena i dr. To su posebni životni uslovi, a kaktusi su za takve uslove odlično prilagodjeni. U vezi s klimom je i tip zemljišta. Važan sastavni deo zemljišta je humus. Nastaje razlaganjem organskih materija i njegovo nastajanje je uslovljeno klimom. Da bi humufikacioni proces u kome iz organske materije (lišća, stabljike, korenje i sl. ) nastaje humus mogao nesmetano teći - neophodna je izvesna količina vlage. S obzirom na to da kaktusi nalaze pogodne životne uslove samo na veoma suvim staništima - tamo se humus retko nalazi. Stručnjaci smatraju da uspevanje većine kaktusa ne zavisi od padavina. Njihova prilagodljivost je stvarno veoma velika. Zato neki kaktusi koji se nalaze u suvom podneblju podnose obilno zalivanje pošto imaju korenov sistem koji veoma dobro upija vlagu. Istraživači su često iznenadjeni kad u prirodi vide izrazito malo sejanica i mladih biljaka uopšte. To je razumljivo, pošto kiša padne jednom u nekoliko godina, seme ne može da isklija svake godine. Ali stanje nije bolje ni tamo gde postoji redovni kišni interval. Seme redovno klija, ali mlade biljke, sočne i još bez bodlji predstavljaju izvrsnu hranu za razne životinje. Larve insekata koji se uvozom prenesu čak u Evropu napadaju i starije biljke. Ugrožavaju ih i neke dr. štetočine kao što su biljne vaši i različite bolesti.
Briga i ostala pravila
Pustinjski kaktusi: Od proleća do jeseni stavite ih na mesto najviše izloženo suncu. Možete da ih stavite u dvorištu, ali ih zaštitite od kiše. Od sredine jeseni držite ih na svetlom i hladnom mestu. Povremeno ih zalivajte od kasnog proleća do rane jeseni. Od sredine jeseni čuvajte ih na suvom (ne zalivajte). Prehranjujte ih svake dve nedelje, kada primetite da se razvijaju. Epifitni kaktusi, sa druge strane, trebaju više vode, veću vlažnost i ne dogovara im sunce. Ne mešajte pustinjske kaktuse sa šumskim, jer ove dve vrste rastu u različitim uslovima..
Pustinjski kaktusi imaju bodlje jer one povećavaju površinu biljke. Često su njihov jedini izvor vlažnosti izmaglice koje se javljaju zimi u pustinji, odnosno voda koja se kondenzuje na njihovim bodljama.
Osnovni uslovi i principi
Svetlost - Treba ih okrenuti ka južnoj, zapadnoj ili istočnoj strani. Posebnu pažnju treba dati mladim biljkama, a takođe i onim biljkama koje su provele većinu svog života u senci, pa bi njihovo izlaganje suncu prouzrokovalo opekotine. ...više o svetlosti.
Ako su u senci, periodično svaku stranu biljke okrećite ka svetlosti da bi omogućuli ravnomerni razvoj.
Ako primetite izduženi rast, vaše biljke trebaju da se premeste na poziciju gde ima više svetlosti. ...pročitaj više o svetlosti
Voda - Najgori neprijatelj kaktusa je previše zalivanja. Zabodite tanak drveni štapić ili olovku u zemljište. Ako se zemlja lepi za štapić nakon što ga izvadite - NE ZALIVAJTE.
Međutim, kada zalivate sipajte puno vode. Ako ostane višak vode u podmetaču - ispraznite. ...pročitaj više o zalivanju
Zemljšte - Kaktusi vole drenažno zemljište. Najbolja je mešavina sa dve mere komposta, jedna mera crvenice i pola mere peska.
Đubrenje - Opšte je pravilo da kaktusi ne moraju mnogo da se đubre. Međutim, to im je povremeno potrebno, posebno u vreme cvetanja. U periodu od oktobra do marta ne većina kaktusa je na prezimljavanju, tako da ih ne treba ni đubriti. Izuzetak su epifitni kaktusi: Epiphyllum, Schlumbergera (Zygocactus), Hatiora... ...pročitaj više o đubrenju
Štetočine i bolesti - Prevencija je najbolji lek. Pažljivo posmatrajte svoje biljke kako bi na vreme primetili insekte ili gljivice.
Gajenje sobnih kaktusa
Većina kaktusa i sukulenata su izuzetno prilagođeni rastu u kućnim uslovima, gde vlažnost iznosi od 10 do 30 procenata. Njima je potrebna neznatna količina vode i prehrane, ali zahtevaju dosta svetlosti. Treba ih staviti na svetlom, sunčanom prozoru. Nedostatak prirodne svetlosti može se nadoknaditi veštačkom. Hladna, bela fluo-cev, ili kombinacija dnevne svetlosti i prirodne bele fluo-cevi daju najbolje rezultate. Postavite ih 15 do 30 centimetra iznad biljaka i neka rade od 14 do 16 sati dnevno.
Pre nego što zalijete kaktuse, proverite da li je zemljište suvo. Onda ih dobro zalijte, naročito u sezoni rasta od aprila do sredine septembra i pustite da se zemljište dobro ocedi. Tokom zime zalivajte ređe kaktuse - dozvolite im da se odmaraju. Jednom mesečno je sasvim dovoljno i pri tom pazite da budu na toplom i osunčanom mestu. Normalno je da se kaktus malo smežura zimi.
Kaktusima odgovara južna i zapadna strana, jer će tamo imati dovoljno sunca, mada ih možete staviti i na istočnoj i severnoj strani tokom zime. Pazite kada ih prvi put stavljate na prozor - potrebna je nega kako ne bi dobili opekotine od sunca.
Dajte im po malo azotnog đubriva tokom svakog drugog zalivanja od aprila do avgusta, naročito ako kaktusi rastu i imaju puno svetlosti. Ako za to imate uslova uzgajajte kaktuse napolju za vreme sezone rasta, a u jesen ih unestite unutra. U takvim uslovima vaši kaktusi će se najbolje razvijati.
Baštenski kaktusi
Pri odabiru vrsta kaktusa i sukulenata za gajenje u bašti, budite sigurni da se mogu gajiti u vašoj klimatskoj zoni. Ako želite da eksperimentišete, postoji šansa da će vaši kaktusi uginuti.
Sadite ih što je ranije moguće u sezoni, kako bi se kaktus što bolje oformio do početka sledeće zime. Ne dozvolite da se kaktus smrzne noću u toku tog vremena (nakon sadnje) - prekrijte ga nečim dok noći ne postanu toplije. Slabi mrazevi neće mnogo štoditi kaktusima ako su već aklimatizovani i nisu u fazi rasta.
Sadite u drenaniranom zemljištu. Da bi napravili ležište, celu površinu prekrijte kamenjem, a preko nje dodajte više šljunkovito, manje mineralno zemljište. Izbegavajte organsko zemljište. Kaktusi lepo izgledaju okruženi velikim kamenjem, koji im takođe pružaju zaštitu.
Kaktuse držite u senci dok se ne užile. Suncobran dobro služi, jer dozvoljava biljkama da se okrenu ka suncu. Nekim vrstama odgovara da rastu ispod većih biljaka (one im pružaju senku i termalnu zaštitu tokom zime).
Za vreme sezone rasta, od aprila do avgusta, zalivajte vašu kaktus baštu kada nema kiše (na svake dve nedelje). Kaktusi mogu bez kiše dugo vremena, ali tada neće da cvetaju.
Ako kaktusima baš ne odgovara vaša klima, moraćete da ih pokrivate prvih nekoliko zima, sve dok se ne prilagode na uslove.
***
Tekstovi su preuzeti sa interneta, dakle pisite sve sto znate o nezi kaktusa i kakva su vasa iskustva u gajenju ovih lepotana.
Mozete postavljati i slicice svojih kaktusica
