• Fibroadenom je najčešći tumor dojke.
• Javlja se u bilo kojoj životnoj dobi, najčešće kod žena između 30-40 godina.
• Čest je kod žena na nadomjesnoj hormonalnoj terapiji.
• Žene sa fibroadenomom često imaju visok nivo estrogena u urinu, dok su progesteroni odsutni.
• Rastu najviše do 3cm i tada obično prestaju sa rastom.
• Po pravilu su pojedinačni, mogu biti multipli i milticentrični.
• Fibroadenom nastaje u terminalnoj duktulolobularnoj  jedinici kao rezultat estrogenog uticaja na osjetljivo tkivo.
• Estrogeni su pozitivni i u samom tumoru.
• Žene koje su imale fibroadenom imaju povećan relativan rizik od nastanka karcenoma.

Vidjela sam da nema ove teme, pa sam odlučila otvoriti jednu radi informisanja i zajedničkih iskustava. Da li je neko imao iskustva sa fibroadenomom?
Ja sam sa 17 godina uklonila fibroadenom iz desne dojke, prečnika 23mm.
Ako nekoga zanima, voljna sam sa vama podjeliti svoje iskustvo sa ovom vrstom tumora dojke.

Jaooo... Ne moras brinuti nista, operacija traje nekih 45 min. i uopste nije strasna, ja sam isti dan izasla iz bolnice. Meni su radili neki sav, ne znam bas kako se zove, uglavnom nemam oziljak sada. Jedino kad se dobro zagledam mogu vidjeti gdje je rezano. Sada imam 21 godinu i do sada nisam imala nikakvih problema, osim sto mi je desna dojka(operisana) malo osjetljivija na dodir. Ne brini se nista, sve ce biti u redu. Ako te jos nesto zanima, tu sam.

Ja sam sasvim slucajno otkrila, dok sam se tusirala. Imam tu naviku da vrsim samopregled. Napipala sam kvrzicu i sljedeci dan otisla kod porodicnog doktora, on me poslao na mamografiju. Kada sam uradila mamografiju i cekala rezultate dr je izasla i 'ladno rekla:"Imas tumor, nista strasno." Otisla sam na operaciju nakon 7 dana.Meni je to psihicki bio jak udarac. Bila sam veoma mlada i bas me potreslo to. Zatvorila sam se u sebe, nisam htjela izlaziti, druziti se, samo sam bila u kuci i jela, pa sam se i udebljala...Ali sto se tice zdravlja nista se nije bitno promijenilo. Ja ti, najiskrenije, savjetujem da ides sto prije na operaciju, jer sto duze budes zivjela sa tim, bice ti teze. A kada ga izvadis skinuces veliki teret sa sebe. Nema potrebe da cekas 6 mjeseci da bi vidjela da li raste ili ne. Vadices ga kad tad, a bolje ti je sto prije, jer postoji mogucnost da se pretvori u maligni, a cisto zbog tvoje psihe. Poslije operacije oni rade neke analize da vide ima li malignih tkiva, tako da budes sigurna. Ja se sada osjecam odlicno, idem na pregled jednom godisnje i za sada se nista nije vratilo. Eto, ja ti govorim svoje iskustvo, ne znam kako je drugima bilo, ali uvjeravam te da nije strasno.

Jao...Ne znam sta da ti kazem...Znam kako se osjecas sada, al' proci ce kada izvadis to. Ja se sada rijetko i sjetim. Sreca, nemam oziljak koji bi me podsjecao na to. Opet kazem, bolje da izvadis sto prije, skinuces veliki teret sa sebe. I kad treba nesto, zovi, lakse je kad imas nekoga da pricas sa njim.

Rekli su mi da moze biti nasljedno (tetka, mamina sesta isto ima problema, samo ih ona u obje dojke ima vise i ne moze ih operisati), ali da moze nastati i od nekog jakog udarca.

Ma to moze biti iz ko zna kog koljena. Nemoj se nista brinuti, sve ce biti dobro.

Kad saznas, javi.

Vjeruj da razumijem sve. Nemoj se zamarati citanjem raznih foruma, samo ces sebi utuviti u glavu neke gluposti. Nemoj se zamarati, sta bude bice. Ja vjerujem da ce sve biti dobro. Na vrijeme si saznala, sam Bog te poslao na pregled.

Ja sam iz Kozarske Dubice(80km sjeverno od Banjaluke), a operisala sam u susjednom gradu-Gradiska, u njihovoj opstoj bolnici, jer u mom gradu nema hirurgije.

Ma, ni kod nas nije ništa bolje, Gradiška je manji grad, ništa posebno, ali su mi super odradili. Čak i taj poseban šav od kog mi nije ostao ožiljak, jer sam mlada. Vjerujem da i ti možeš zahtjevati taj šav. 
Ne znam šta da ti kažem, neću da ispadne da te nešto nagovarm, to treba biti tvoja odluka, ali bolje ćeš se osjećati ako se riješiš toga. Dok god je u tebi razmišljaćeš o njemu i o mogućnosti pojave malignog tkiva. Iz iskustva ti govorim, kod mene je ta spoznaja trajala 7 dana, a već sam u glavi imala isceniranu i hemoterapiju i opadanje kose i smrt i sve. Samo sam se mučila. Vjerujem da i ti to radiš...:/