Bas skoro me je jedna "drugarica" nakon odrzanog monologa upitala sta je ono na sta sam ponosna (osobine, uspeh i tako to...). I znate sta-ja nisam znala sta da odgovorim. Rekla sam da me roditelji nisu vaspitavali da samu sebe hvalim i pricam drugima o svojim lepim osobinama, jer su me ucili da drugi treba da me hvale. Ne znam da li su mozda pogresili zauzimajuci takav stav, jer da su bili drugaciji mozda bih ja sada imala mnogo vise samopouzdanja. A svesna sam da sve vrline na koje sam ponosna nece mi doneti mnogo srece u zivotu-skromnost, neiskvarenost, iskrenost, emotivnost...Nikada nisam bila zavidna, ljubomora, licemerna-to je ono na sta sam ponosna.