ja sebe zamisljam za nekih 10-ak godina u planini sa muzem u kolibi.da prosirimo stado ovaca,imamo veeeeeliiku bastu,da kupimo 10-ak krava,4-5 konja.ustajemo ujutru u ranu zoru,lozim vatru,ispijamo kafu na svezem planinskom vazduhu ,odlazim do bunara da zahvatim hladnu vodu , spremam dorucak,doruckujemo i vodimo stoku na ispasu........za mene je to savrsen zivot,pravi rancerski kao sa filmova...ima toga jos ali polako umiru bake i deke koji se time bave.nazalost,takvi ljudi sa takvom dusom i srcem retko ce se vidjati...