Evo i ja da odgovorim:medju mojim kolegnicama sa faksa je i jedna cura koja,ni manje,ni vise,ima 120 kilograma i koja je jako nista,s' toga deluje jos ogromnije i krupnije.Ali ipak,mislim da dusu te devojke nema niko na svetu.Kad sam tek dosla,imala sam malo poteskoca sa jezikom,a kako je i ona poreklom Srpkinja odrasla tamo,imala je volje da mi prevodi skripte od po dvesta strana sa madjarskog na srpski kako bih bolje razumela,da ne kazem da je bila tu za mene kad god mi je bilo tesko i kad god mi je trebala...Medjutim,primetila sam da nema bas nijednog prijatelja na faksu,niti ijednog prijatelja sa kojim bi mogla da provodi slobodno vreme,pa sam sa njom nekoliko puta izasla i u grad,posla u setnju,u kupovinu.Nije mi bilo neprijatno kada bi prolaznici zurili u nas,ali osecala sam njenu tugu i osecala sam se besno jer sam bila nemocna da joj pomognem.Kada sam bila manja,i ja sam bila dosta punacka,i znam dobro kako se neko moze osecati kada se nadje na meti zlobnih i bezobzirnih komentara svojih vrsnjaka.Svi na fakultetu su me kasnije pitali kako me nije sramota da idem sa njom u diskoteke,i na ostala javna mesta.Ne znam,jednostavno ne mogu nekoga da odbacim zbog njegovog fizickog izgleda.Sta vi mislite o tome?