Kao sto napisah, samo smo finansirali pa je bilo onako kako smo hteli, nas pedesetak, starogradska muzika (bez struje i pevaljke, naravno), jednostavno i kulturno. Da ne bih gledala traume mojih roditelja, ono, cerka jedinica se udaje vec u 35. godini, gradjaski cin je obavljen jednog cetvrtka u opstini, za bukvalno 5 minuta, u redovnoj garderobi i raspolozenju. Crkveno vencanje je bilo u dva dana kasnije u vozdovackoj crkvi, i da ne bi pravili cikrus u nasem malom stanu, svi (incl. roditelji) su dosli lepo u crkvu, obavili smo obred i otisli na rucak (sastojao se od corbe-predjela-3 ture rostilja, da ljudi stignu i da se vesele a ne samo da jedu) i veselje.
Rezultat: 0 pijanih, 0 nezadovoljnih, 0 tetki-strina-ujaka-baba sa ondulacijama, samo nasi drugari i po dva para najblizih prijatelja koje su roditelji mogli da pozovu. I bilo je super!