Sećam se skoro svih, od prve simpatije do prvog, pravog dečka. Setim ih se s osmehom, nismo u kontaktu jer sam ja bila ta koja ih je ostavila i povredila. S jednim se ipak čujem povremeno, posvađamo se jer, nećete mi verovati, natežemo se oko nekih para i posle 3 ipo god od raskida (nismo bili u braku, već 3 god u vezi).
Volela bih po nekog i da vidim, da se ispričamo, mislim da bi nostalgija možda i proradila, al sam sigurna da emocije, one stare, ne bi. al ipak sam mirnija bez njih i kad ne znam ništa o njihovom (i njegovom životu)...
A da što se tiče prve one platonske ljubavi, ženi se za koji dan i ja sam gost...