
Trebam vase postove,bilo sta da mi odgovorite,mislim da bi mi znacilo. Priznala sam prvo sebi a onda i njemu da sam ja bolesno ljubomorna i da mi nije dobro.Imam ogroman strah da mi on nece ostati veran i da me je mozda vec prevario. On je kriv,jer mi je pricao kako je svaku pre mene varao i da mu je svaka bila isto s*anje,a da je mene zavoleo i da nema srca da me povredi.Medjutim,povredjivao me je.Dok sam jos imala nerava i ogromno srce da prastam,ja sam prastala.Misleci da zasluzuje ta nasa velika ljubav jos sansi. Moram da napomenem da ga nikad nisam zatekla na delu,nikad nisam imala cvrste dokaze,ali sta sam sve nalazila u kompjuteru i kako su ga neke bivse zvale i molecivo govorile da ga vole,ja ne znam..Ja nasednem na pricu da vikendom ide na teren,a njega nema 4 dana da se javi..I kad ga pitam ZASTO,on nema sta da kaze..I uvek me na kraju ubedi da sam ja kriva za sve sto nam se desava....Ima tu moc da me ubedi da cak i ja samu sebe krivim. . .Sigurna sam da on planira da me ozeni,sigurna sam da me voli,ali NISAM sigurna da mi moze biti veran uvek..Uzasno se plasim toga,jer znam da bih tesko prezivela njegovu prevaru.Mozda mi je toliko tesko zato sto prvi put volim,mozda zbog toga sto je on drugaciji od svih muskaraca sa kojima sam bila,tajanstven,ne voli puno da prica,prezauzet da bi se dosadjivao..uvek kao da ga kradem od vremena,a on samo zuri na neke sastanke.....A ja sam skroz drugacija..ja dajem celu sebe,zovem ga,kuvam mu,ljubim ga od glave do pete,dusu bih mu svoju dala...On zna kakvu devojku ima,zna dobro koliko vredim,to mu svi njegovi drugovi,braca,rodjaci kazu...On je ponosan na mene,sto sam pametna,lepa,vredna,sto volim da kuvam i sto sam uvek prema svakom ljubazna.Ali,ja sad sve to odvajam i opet mislim da nista to nema veze sa prevarom.On ce me mozda prevariti sa nekom grabuljom koja mu ama bas nista ne znaci,ali ce meni srusiti svet...i nece biti sile da me vrati..a ja to ne zelim..oh,kad bi samo znao da stvarno govorim istinu kad kazem da mu se nikad ne bih vratila ...uzasavam se toga sto sam tako ekstremno ljubomorna,posesivna,sto ispitujem,histerisem i vristim kad ga nema da dodje ili kad istripujem da nesto krije od mene..a ako ga nema vikednom,ako nismo tada zajedno,za mene je to kraj sveta...ljutim se kada bi da gleda sa drugovima boks u kaficu,jer su tamo konobarice kurve. . jao,ma ne znam....osecam da me sve ovo gusi..ja moram da se promenim..samo ne znam KAKO? zelja mi je da prestanem da ga ispitujem,da ga pustim ako se necemo videti jedan vikend,da neko vreme samo on mene zove....ljudi dragi,pa ja postajem svesna da mu ne dajem prostora da me pozeli,da cezne za mnom,za mojim glasom. . .

Nesrecna sam,jer umesto da uzivam u ljubavi sa covekom koji mi znaci sve na svetu,ja sumnjam u njega..mozda me moja intuicija ne vara,a mozda su ti moji strahovi bolesni...postajem depresivna,sklona crnim mislima,da je zivot bezvredan u sustini . . . .par dana sam u tripu da nemam razloga da se smejem,da se necemu nadam,da zivim opusteno..ma,od kad njega znam sve neke brige u mojoj glavi...trebam savet,molim vas...inace,ja imam 22 godine,on 33.U vezi smo godinu dana i 4 meseci.
pozdrav,
Rija