Malina bila sam jednom u slicnoj situaciji. Isto tako se razvlacilo, te hoce, te nece, kasnije te ja hocu te necu, dok nisam shvatila da je to samo gubljenje vremena i zavaravanje same sebe.
Da je htio, potrudio bi se. Znas kako, kad se njima neko stvarno dopada uradice sve da pridju toj osobi, bez igrica... Ovako, svakom laska da se neko trudi oko njega, da se nekom dopada, takvi smo ljudi. Iako ne bi bili sa nekim, super je osjecaj da se nekom svidjas, jel tako?

I onda tu osobu drzimo tako da lebdi u vazduhu jer nase "Cao" njoj/njemu puno znaci. Jos kad smo mladji, zivimo od tog "Cao" u prolazu. Svaki pogled prostudiramo, svaki osmijeh, nadamo se, uglavnom umisljamo ono sto nije., itd.
Ona "Ko hoce - nadje nacin, ko nece - nadje opravdanje." je tako bolna ali istinita.
Moje je misljenje da se okrenes sebi, pogledas malo bolje jer sigurno ima neko ko tebe potajno tako gleda.
Malo ovom mladom gospodinu "okreni ledja", mozda se zapita sta je sad bilo pa se zainteresuje. Uglavnom najvise volimo one ljude koji najmanje obracaju paznju na nas, a onog ko nas voli olako shvatamo, valjda kontamo "Ma on/ona ce uvijek biti tu za mene" ....