Eh, ja bih ovdje mogla pisati roman.
Ovako: Prirodno plava, dužina ispod dupeta sve do 14-e godine, onda pubertetlijske krize

sjeckanje kose na dužinu do pola ledja, farbanje u crno, pa još malo skraćivanja, pa crveni pramenovi, pa još malo skraćivanja, pa pokušaj prelaska u plavo, spaljivanje kose, boja narandžasta, skraćivanje kose na paž, dobijem plavu boju, naljutim se na frizerku (koja mi je i prijateljica) i ofarbam se u crno

, skratim kosu na nekoliko milimetara (tata preživljava razne nervne slomove za to vrijeme

), odlučim puštati kosu, budem crna neki period, i onda odlučim opet biti plava, ali bez blajhanja, postepeno i evo me sada ponovo sa dugom plavom kosom kao i na početku.
I volim svoju kosu (ovu sada), duga, gusta, neoštećena, valovita.