Ne mogu licitirati sa ovako vaznim stvarima. Ma ciji zivot mi je vredniji od bilo cije ideologije. Ponekad slusam Teofila na B92, mogu da se slozim ili ne slozim sa njegovim misljenjem. Mogu da negiram neke stavove ili potvrdim, ali napadati coveka je najgnusniji cin.
Nedostatak argumenata, osiromaseni recnik, osrednja ili ispod prosecna mogucnost suprostavljanja argumenata doprinosi agresiji. Onda kada se nemoze, neume, nezna drugacije pribegava se radikalnim metodama. Ovakvo drustveno uredjenje je pogodno tle za izjasnjavanje na ovakav nacin. Ko stoji na suprotnoj strani. covek, reci, ideje iza kojih nikom nije garantovana sloboda govora. Jeste, delarativno, realno bas niko nije postedjen ovakvih izliva nezadovoljstva.
Sankcije za ovakve atake na ljudsko dostojanstvo, na fizicku agresiju nikakve. Drustvo je trulo, sve polako propada, napreduju snage moci i bezakonja. Javna glasila izlaze sa diktiranim izjavama. Retki, kao Teofil, koji smeju, mogu i kazu, budu zastrasivani, fizicki napadnuti. Ko moze izdrzati pritisak i koliko dugo?