Nisam ovde videla nijednu slicnu temu, sem o strikanju, ali vidim da niko nije bio nesto posebno zainteresovan

Mozda vas ja zainteresujem za jednu divnu vrstu rucnog rada. Ljudi, prilikom pomena heklanja nemaju bas zeljenu reakciju. Valjda svi heklanje povezuju sa starim bakama, koje satima sede i heklaju stolnjake (a to nama, mladjoj generaciji nije preterano zanimljivo... ne volimo dzidza bidze koje skupljaju prasinu na policama extra modernim... kazu, kvari izgled...
Ja sam naucila heklati od svoje mame, nju je naucila njena komsinica, jedna divna baka koja je svasta znala rukama raditi. Gledala sam neko vreme svoju majku, kako pazljivo prati seme, a iz ruke i heklice izlaze zanimljive sare. Sa nekih 15 godina, uzela sam heklicu prvi put u ruke i napravila po nekoj prostoj semi deo za stolnjak. Licio je na sve, samo ne na pristojan rad, ali ja sam bila tako srecna, sto sam uspela uraditi nesto. Vremenom sam se izvezbala, uradila nekoliko miljea.
Onda sam se udala, i potpuno zaboravila na heklanje. Posle nekoliko godina, dosla je i beba, navikavanje na roditeljstvo. Ubijalo me je to sto sam sedela kuci i osecala se potpuno odseceno od sveta. Imala sam ja posla kod kuce, ali zelela sam da "zaposlim" ruke i mozak. Tako, kada je moja cura imala neke 2,5 godine, slucajno guglajuci po netu, naidjem na sajt sa divnim heklanim sesiricima od konca. Bila sam odusevljena, i odmah pozelela svom detetu da napravim nesto sto niko nema. Ali, postojao je problem- daaaavno sam heklala, a i ono sto znam, radila sam po semama. A za njih vise nisam imala zivaca. Ne volim sablone u zivotu, pa tako ni u heklanju. I tako sam, gledajuci samo u tu sliku sesirica koju sam skinula, nocima pokusavala shvatiti kako da napravim taj gornji deo, da malena glava moze stati u nju, sta raditi sa obodom, kako tek njega da napravim, kako da to sve izgleda uredno i lepo za oko?!? Cini mi se da sam provela tako deset dana. I uspela! Onda sam napravila jedan ranac za moju devojcicu. Sve cesce sam provodila vreme na netu, pronalazeci toliko stvari koje se mogu naprviti koncem, a sto nisam ni znala da postoji (ona poznata predrasuda s pocetka posta).
Sada, posle skoro tri godine, i dalje radim sesirice, kapice i torbe, i malo experimentisem s koncem. Ljudi se osvestavaju i pocinju ceniti rucni rad. Mozda zato sto ne pravim stolnjake, vec upotrebne predmete.
Evo delica onoga sto ja radim, ako vas zanima, postavicu jos. Ovo je samo mali deo onoga... racunar mi je doziveo veliki sok, pa radim na vracanju slika sesirica od konca... do tad...