Osluskujuci price drugih roditelja i obilazeci vrtice u kraju, odlucili smo se za privatni vrtic. U grupi ih je 12, uce se zajednistvu, drugarstvu, deljenju, naravno da ima i nevaljale dece i treba da ih bude, da sto pre ostali nauce kako da se prema njima postave. Jako smo zadovoljni, dete je zdravo (osim boginja koje smo prosle godine obe zaradile), zadovoljna ide i kad se vrati prepricava dogadjaje. Vaspitacice voli i postuje, jer je nama roditeljima jako bitno da dete nauci ko je autorite, koliko i dokle se sa starijima moze, zasto se slusa a kada ne mora, naucila je puno pesmica, da crta, oblikuje, kreira od krpica i plastelina, jednom recju izuzetno smo zadovoljni. A meni je od prvog dana kad je krenula (pre godinu dana, sa 2 godine i 3 meseca) srce na mestu dok sam na poslu ili putu, znam da je suva, sita, raspolozena, da je popila sirup ako treba, da zaista nemam o cemu da brinem.