Moja omiljena tema.
Pošto su moji klinci već školarci,to više nisu jednostavne igračke.Godinama smo šizeli od plastičnih igračaka,znate ono polomi se,pukne parče,pa oštro.Pa me strah da se ne poseče ili proguta,a da ne pričam o tome što ne znam da li imaju toksične boje ili ne.Pa još kad im neko donese one prave kineske,a one smrde strašno.Uvek sve razbacano,čini mi se puna kutija igračaka,a kad počnem da preturam,ono jednoj fali točkić,drugoj neko parče itd itd.
Brckajući po netu,naletim na drvene igračke,i bilo je ono,kao deca--OĆU TO--.
Nažalost,sve prave drvene igračke koje možete kupiti preko,su zbog cene transporta preskupe.A,opet kod nas postoji par radnj ali to je uvoz iz Tajvana.
Pošto nam je tata vičan ručnom radu,on je pruzeo na sebe da nam napravi neku drvenu igračku.
Evo,već mesec dana on pravi klincima sve i svašta od čistog drveta.Sin (11god)više se i ne igra sa plastičnim automobilima,a kćerka(8god) je dobila kućicu za lutke.Sad nam nije jasno gde nam je pamet bila,da to uradimo ranije.
I kad nam dodju gosti sa mladjom decom,prvo se hvataju za ove naše.

Naša preporuka je da ko može pronadje neku radnjicu u svom gradu,sa drvenim igračkama,i kupi neku.Mislim da se neće pokajati.